Preporuccujem: Iz nove knjige Mirka Kovacca.
“Osobno mi marksizam niÅ¡ta nije znaÄio; možebitno je, zbog njegovih tumaÄa, izazivao u meni otpor, jer sam pristajao na njegovu neprirodnost, samo poradi gaÄ‘enja prema nacionalistima. Nemam smisla ni za kakvu vrstu fanatizma. Potpuno sam svjestan da ne mogu pojmiti kakav to mamac vreba u toj filozofiji i u Äemu je njezina privlaÄnost. Veliki pisac Czeslaw Milosz priznao je da se stidio Å¡to ne razumije “draž revolucionarnih teorija”, pa mu je preostalo jedino osloniti se na intuiciju, a intuicija je poticala njegov umjetniÄki um da razmisli o tomu kako “postoji potreba za uprošćenom slikom svijeta koji se zatvara u neki svoj katekizam ili popularnu broÅ¡uru”. Ali, marksizam viÅ¡e nije opasan, preÅ¡ao je iz glava ljudi u udžbenike, joÅ¡ će se rijetke ptice zanimati za tu znanost, a i pisci će se sve manje baviti negdaÅ¡njim ideologijama, jer i suvremeni teror nije niÅ¡ta blaži od svega onoga Å¡to je proÅ¡lo. Moja je nakana bila da iz nekog svog kuta, bez ambicija i volje da se uplećem u ozbiljna uÄenja ili neÅ¡to raÅ¡Äišćavam na tome terenu, pripovijedam o jednom vremenu i njegovim junacima, a uz pomoć svoje ljubavnice Mnemosine unosim pokoji detalj iz liÄnog kuta bez kojega je pripovjedaÄ nezamisliv. Nisam posve siguran jesam li u tomu uspio; pisac mora ponajviÅ¡e sumnjati upravo onda kad pomisli da je u neÄemu uspio.
Volim Chestertonovu esejistiku, uživam u njegovim obratima i duhovnim senzacijama, u lakoći s kojom izlaže svoje kršćanske svjetonazore putty download , pa kad sam od jednog katoliÄkog pisca proÄitao da su Karl Marx, Aristotel i Calvin “Ävrsti i neustraÅ¡ivi muževi miÅ¡ljenja”, gotovo sam doÅ¡ao u napast da odem u neku knjižnicu i naÄ‘em neÅ¡to od filozofa koji tako Ävrsto stoji uz Aristotela i Calvina, ali sam tu kuÅ¡nju odmah zatomio, jer je vjerojatno Marx izbaÄen iz naÅ¡ih knjižnica. Bjegunci od Marxa zavrÅ¡avaju mahom u crkvama ili na krajnjoj desnici. Kao da je Marx bio žandar koji sprjeÄava povratak tradiciji i ulazak u crkvu. Oni koji sada hrle u katedrale, ne znaju niÅ¡ta o religiji, ali taj je bijeg zgodan da se svrstaju u neku zajednicu, “u jedno tijelo” – tako se oslobaÄ‘aju razmiÅ¡ljanja o budućnosti Äime su ih marksisti gnjavili, a uza sve, žele postati obiÄni vjernici, mali ljudi, na minimalcu individualne egzistencije. ÄŒak im je naporno saznati neÅ¡to i o svom ideologu Isusu Kristu, pa su tako nedavna istraživanja pokazala da viÅ¡e od pedeset posto novokomponiranih katolika u Hrvatskoj ne zna gdje je Krist roÄ‘en, a isto ih je toliko ostalo osupnuto kad im je predoÄeno da je Krist bio Židov. Tako to biva kad crkva i nacionalisti kupuju komunistiÄki otpad.”
Foto: stock
