Photobunt

KAD JE SRPSKI SNAJPERIST MOJOJ PRIJATELJICI
ustrijelio dijete u naramku
prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože,
rekla sam, prekrižen si za sva vremena
i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama
u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega,
naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba
A drugi – kako god hoće

Inače, prije rata sam mislila da bi se nebesa
na mene sručila ako bih prestala
u boga vjerovati. A eto, nije se desilo ništa
Ni crijep nije napukao na krovu moje kuće

Ja sam i dalje ja. Sarajevo i dalje Sarajevo
Nebo i dalje nebo. I eno stoji gdje je i prije bilo
Iako boga nema. Mislim, nema ga za mene
A drugi – kako god hoće

Sve se kotrlja po starome
Čak mi se čini da je ovako lakše. Ovako,
bez boga ne umijem ti to, bojim se, objasniti

Znaš, pješači se lakše bez ičega u rukama
nego kad vukljaš cekere. Jeste, dobro sam rekla
Bez boga, nekako lakše se pješači
kroz ovaj guravi život. Jedino, svaki čas osjetim
da su mi ruke prazne

marko vešović

Preporuccujem: Iz nove knjige Mirka Kovacca.

“Osobno mi marksizam niÅ¡ta nije značio; možebitno je, zbog njegovih tumača, izazivao u meni otpor, jer sam pristajao na njegovu neprirodnost, samo poradi gaÄ‘enja prema nacionalistima. Nemam smisla ni za kakvu vrstu fanatizma. Potpuno sam svjestan da ne mogu pojmiti kakav to mamac vreba u toj filozofiji i u čemu je njezina privlačnost. Veliki pisac Czeslaw Milosz priznao je da se stidio Å¡to ne razumije “draž revolucionarnih teorija”, pa mu je preostalo jedino osloniti se na intuiciju, a intuicija je poticala njegov umjetnički um da razmisli o tomu kako “postoji potreba za uprošćenom slikom svijeta koji se zatvara u neki svoj katekizam ili popularnu broÅ¡uru”. Ali, marksizam viÅ¡e nije opasan, preÅ¡ao je iz glava ljudi u udžbenike, joÅ¡ će se rijetke ptice zanimati za tu znanost, a i pisci će se sve manje baviti negdaÅ¡njim ideologijama, jer i suvremeni teror nije niÅ¡ta blaži od svega onoga Å¡to je proÅ¡lo. Moja je nakana bila da iz nekog svog kuta, bez ambicija i volje da se uplećem u ozbiljna učenja ili neÅ¡to raščišćavam na tome terenu, pripovijedam o jednom vremenu i njegovim junacima, a uz pomoć svoje ljubavnice Mnemosine unosim pokoji detalj iz ličnog kuta bez kojega je pripovjedač nezamisliv. Nisam posve siguran jesam li u tomu uspio; pisac mora ponajviÅ¡e sumnjati upravo onda kad pomisli da je u nečemu uspio.

Volim Chestertonovu esejistiku, uživam u njegovim obratima i duhovnim senzacijama, u lakoći s kojom izlaže svoje kršćanske svjetonazore, pa kad sam od jednog katoličkog pisca pročitao da su Karl Marx, Aristotel i Calvin “čvrsti i neustraÅ¡ivi muževi miÅ¡ljenja”, gotovo sam doÅ¡ao u napast da odem u neku knjižnicu i naÄ‘em neÅ¡to od filozofa koji tako čvrsto stoji uz Aristotela i Calvina, ali sam tu kuÅ¡nju odmah zatomio, jer je vjerojatno Marx izbačen iz naÅ¡ih knjižnica. Bjegunci od Marxa zavrÅ¡avaju mahom u crkvama ili na krajnjoj desnici. Kao da je Marx bio žandar koji sprječava povratak tradiciji i ulazak u crkvu. Oni koji sada hrle u katedrale, ne znaju niÅ¡ta o religiji, ali taj je bijeg zgodan da se svrstaju u neku zajednicu, “u jedno tijelo” – tako se oslobaÄ‘aju razmiÅ¡ljanja o budućnosti čime su ih marksisti gnjavili, a uza sve, žele postati obični vjernici, mali ljudi, na minimalcu individualne egzistencije. ÄŒak im je naporno saznati neÅ¡to i o svom ideologu Isusu Kristu, pa su tako nedavna istraživanja pokazala da viÅ¡e od pedeset posto novokomponiranih katolika u Hrvatskoj ne zna gdje je Krist roÄ‘en, a isto ih je toliko ostalo osupnuto kad im je predočeno da je Krist bio Židov. Tako to biva kad crkva i nacionalisti kupuju komunistički otpad.”

One of Kiklop Nandor’s comics, dated 1993, two years after he came back from the war in Croatia where he was forced to go and where he served as ambulance driver. During the war in Spain 1936-1939 Ernest Hemingway also drove ambulance car, but he was a volunteer, and on the side of the oppressed.

Texts:
Quadrat 1: War For Peace, Author: Kiklop Nandor, Moonflower comics 1993.
Quadrat 2: After they have won the peace, warriors will again turn into what they were – common people around (and like) us… gentle, caring, peaceful… family men.
Quadrat 3: Common people without arms, legs, eyes… but happy – they kept their heads on.
Quadrat 4: But in the heads…

photographed in amsterdam this summer
but they were coming from germany