Photobunt

Preporuccujem: Iz nove knjige Mirka Kovacca.

“Osobno mi marksizam niÅ¡ta nije značio; možebitno je, zbog njegovih tumača, izazivao u meni otpor, jer sam pristajao na njegovu neprirodnost, samo poradi gaÄ‘enja prema nacionalistima. Nemam smisla ni za kakvu vrstu fanatizma. Potpuno sam svjestan da ne mogu pojmiti kakav to mamac vreba u toj filozofiji i u čemu je njezina privlačnost. Veliki pisac Czeslaw Milosz priznao je da se stidio Å¡to ne razumije “draž revolucionarnih teorija”, pa mu je preostalo jedino osloniti se na intuiciju, a intuicija je poticala njegov umjetnički um da razmisli o tomu kako “postoji potreba za uprošćenom slikom svijeta koji se zatvara u neki svoj katekizam ili popularnu broÅ¡uru”. Ali, marksizam viÅ¡e nije opasan, preÅ¡ao je iz glava ljudi u udžbenike, joÅ¡ će se rijetke ptice zanimati za tu znanost, a i pisci će se sve manje baviti negdaÅ¡njim ideologijama, jer i suvremeni teror nije niÅ¡ta blaži od svega onoga Å¡to je proÅ¡lo. Moja je nakana bila da iz nekog svog kuta, bez ambicija i volje da se uplećem u ozbiljna učenja ili neÅ¡to raščišćavam na tome terenu, pripovijedam o jednom vremenu i njegovim junacima, a uz pomoć svoje ljubavnice Mnemosine unosim pokoji detalj iz ličnog kuta bez kojega je pripovjedač nezamisliv. Nisam posve siguran jesam li u tomu uspio; pisac mora ponajviÅ¡e sumnjati upravo onda kad pomisli da je u nečemu uspio.

Volim Chestertonovu esejistiku, uživam u njegovim obratima i duhovnim senzacijama, u lakoći s kojom izlaže svoje kršćanske svjetonazore putty download , pa kad sam od jednog katoličkog pisca pročitao da su Karl Marx, Aristotel i Calvin “čvrsti i neustraÅ¡ivi muževi miÅ¡ljenja”, gotovo sam doÅ¡ao u napast da odem u neku knjižnicu i naÄ‘em neÅ¡to od filozofa koji tako čvrsto stoji uz Aristotela i Calvina, ali sam tu kuÅ¡nju odmah zatomio, jer je vjerojatno Marx izbačen iz naÅ¡ih knjižnica. Bjegunci od Marxa zavrÅ¡avaju mahom u crkvama ili na krajnjoj desnici. Kao da je Marx bio žandar koji sprječava povratak tradiciji i ulazak u crkvu. Oni koji sada hrle u katedrale, ne znaju niÅ¡ta o religiji, ali taj je bijeg zgodan da se svrstaju u neku zajednicu, “u jedno tijelo” – tako se oslobaÄ‘aju razmiÅ¡ljanja o budućnosti čime su ih marksisti gnjavili, a uza sve, žele postati obični vjernici, mali ljudi, na minimalcu individualne egzistencije. ÄŒak im je naporno saznati neÅ¡to i o svom ideologu Isusu Kristu, pa su tako nedavna istraživanja pokazala da viÅ¡e od pedeset posto novokomponiranih katolika u Hrvatskoj ne zna gdje je Krist roÄ‘en, a isto ih je toliko ostalo osupnuto kad im je predočeno da je Krist bio Židov. Tako to biva kad crkva i nacionalisti kupuju komunistički otpad.”