love thy neighbour: a story of war

Excerpts from the book of Peter Maass, american journalist in Bosnia in 1992 – 1993.

Tog sam dana, 22. aprila 1993. godine, bio u Tuzli. Stanovao sam u stanu koji je bio na putanji srpskih granata, koje su mi zviždale nad glavom kao zlokobni glasnici. Taj dan ne mogu zaboraviti jer sam baš tada razgovarao sa Nedretom Mujkanovićem, ljekarom koji se upravo izbavio iz Srebrenice, gdje je bez anestezije izveo na stotine amputacija, izbavio se – jer su Srbi držali grad pod opsadom i lišavali ga hrane i lijekova. Razgovor je trajao tri sata, jedna gorka kava za drugom, i to su tri najnevjerovatnija sata mog boravka u Bosni. Nikad nisam bio bliže da zaplačem; nekoliko puta tokom intervjua, morao sam odvratiti pogled s njega i ne slušati ga i samom sebi govoriti da izdržim. Ljudi su nam dolazili za sto, rukovali se sa doktorom, ljubili ga u obraz, davali mu cvijeće. Neki su mu bili prijatelji, drugi potpuni neznanci. Svi na rubu plača, nisu znali šta reći čovjeku koji je prethodnih devet mjeseci odsijecao ruke i noge tupim skalpelom, dok su mu pacijenti vrištali u agoniji. Njihove riječi zahvalnosti su bile kratke. – Ponosni smo na tebe – govorili su – ponosni smo na tebe.

Mujkanović, kome nije bilo ni trideset, mada je djelovao deset godina starije, pijuckao je tursku kahvu i pušio američke cigarete, što je bila moćna kombinacija. Bio je stažista na hirurgiji u Tuzli kad je izbio rat i, pošto je Srebrenici očajnički bila potrebna ljekarska pomoć, bosanska ga je armija provukla kroz linije opsade u grad. Bilo je to suludo petodnevno putovanje na kojem su, na samom kraju, Mujkanović i njegovi pratioci noću puzali pored srpskih vojnika, dovoljno blizu da im vide upaljenje vrhove cigareta. Kad je stigao u Srebrenicu, zatekao je bolnicu bez ikakvih medicinskih zaliha, čak bez zavoja i aspirina. U gradu je bilo 75.000 ljudi i tri ljekara opće prakse koji pojma nisu imali o hirurgiji. Mujkanović im je pokazao onoliko koliko je sam znao, ne mnogo, i nije mu dugo trebalo da postane stručnjak za srednjovjekovnu hiruršku praksu, što je bila bosanska specijalnost.

Kad je Mujkanović amputirao nečije udove, umirivao je pacijente govoreći im da neće dugo trajati, da budu hrabri i mirni, da ne misle na bombe, eto, vidiš, samo još malo, samo još koji rez na kosti, evo, sad je skoro gotovo. „Niko ih nije pridržavao”, objašnjavao mi je Mujkanović. „Oni su mi vjerovali. I znali da nema druge.” Ipak su mnogi njegovi pacijenti umirali usljed gubitka krvi ili postoperativnih infekcija, jer u Srebrenici nije bilo antibiotika. Umjesto dezinfekcije, rane je ispirao vrelom vodom. Umjesto transfuzije krvi, povezivao je arterije šivaćim koncem što je mogao brže. Umjesto hirurškog svjetla, koristio je svijeće. Umjesto zavoja, trake od krevetskih čaršafa. Umjesto pristojne hrane, Mujkanović i njegovi pacijenti jeli su rijetku čorbu od graha i kruh od slame. Za devet mjeseci je izveo 1.400 operacija.

Agonija grada dešavala se nekoliko kilometara od srpske teritorije, gdje je bilo izobilje lijekova i hrane. Srebrenica je bila samo koju stotinu kilometara od Zapadne Evrope, možda tridesetak minuta leta. Dok su zimski turisti skijali niz padine Alpa, a diplomati ispijale vino u Genevi, Mujkanović je nastojao prigušiti srednjovjekovne krike svojih nesretnih pacijenata.

In BosnianCroatianSerbianMontenegro language:
Ljubi blizznjeg svog (1): Divlja zver
Ljubi blizznjeg svog (2): Logori smrti
Ljubi blizznjeg svog (3): Banja luka, prestonica fassizma
Ljubi blizznjeg svog (4): Nemilosrdna zemlja
Ljubi blizznjeg svog (5): Sarajevski pakao
Ljubi blizznjeg svog (6): Poludeli Karadzich
Ljubi blizznjeg svog (7): Occi u occi sa Milossevichem

In English (only the parts of the first two excerpts; if someone finds them on web in the full extent download putty , and also the other five parts, I will be very, very grateful for the info):
Love Thy Neighbour (1): The Journey Begins
Love Thy Neighbour (1): A Checkpoint Arrest
Love Thy Neighbour (2): Visiting The Camps

(For English readers: please check out the first two excerpts in ex-Yu language also, you will find photo illustrations there; in the English version they are not included).

Serbian paramilitary in Bijeljina 1992. Photo by Ron Haviv

Serbian paramilitary in Bijeljina 1992. Photo by Ron Haviv Previous Next Close
Serbian paramilitary in Bosnian city of Bijeljina 1992. Photo by Ron Haviv

2 Responses to “love thy neighbour: a story of war”

  1. kiklop says:

    “Occi u occi sa Milossevichem”, to me je baÅ¡ pomerilo.

Leave a Reply

You must be logged in to post a comment.