24th march 1999: 10 years after

Beograd, 2009.

Draga moja,

Mi smo dobro, preko dana je skoro normalno ali nocu
udaraju. Juce smo proslavili mali jubilej:
komandu su pogodili pedeseti put. Opet je ispalo ono
staklo iznad ulaznih vrata. Tata je rekao da ce ga jos
sad staviti, a sledeci put cemo zazidati.
Sve je sada mnogo lakse, kada se samo setim 1999. dok su
oni jos imali rakete i avione, onda je stvarno gruvalo.
Onda su presli na gadjanje dinamitom iz aviona
(kako smo ih samo gadjali prackama) i konacno nas gadjaju
kopljima i sekirama (vrhunske izrade). Inace
vode imamo dovoljno, svaki put kad pada kisa skupljamo je
u burence. Sto se hrane tice, sada je prolece pa ima
narcisa. Juce smo rucali divnu supu od domaceg vrapca,
bareni bastenski korov sa macjim filetima.
Pili smo divno vino (neidentifikovanog porekla),
a na kraju smo se pocastili sa kolacem od narcisa sa
malo blata (umesto cokolade). Milica i Teri su sa
zadovoljstvom polizali ostatke (mada znas da posle
Lekica malo sta ostane). Jutros sam se setao gradom.

Rov Kneza Mihajla je pun ljudi, bila su i neka dogadjanja
u Terazijskoj rupi.Najgore mi je sto sam svaki put
mokar jer moram da preplivam Savu. Inace u krater na
Slaviji su postavili neke kioske pa sada mnogo lepse
izgleda. Dobro je da nocu ne trebaju svetiljke jer
sve svetli od one trece atomske bombe.Steta sto su onu
cetvrtu ispustili u Francuskoj, pa em sto nema vise
Francuske, em bi nama bilo nocu jos svetlije.
Inace sutra je isplata drugog dela penzije za novembar
2004. Mama rece da ce obe marke da da za hranu.Videla je
divne macje polutke. Inace u skoli nista novo,
mnogo je lakse raditi sa odeljenjima od po 7-9 ucenika.
Izgleda da je radijacija ucinila svoje, pa su i djaci
bolji. Olgica treba da ide sa svojim maturantima na
ekskurziju,verovatno ce ici na Karaburmu da gledaju
najveci krater na Balkanu. Zao mi je sto se pobise
Rusi i Ameri pa smo mi nekako pali u drugi plan,
a i nivo mora je nesto visi otkako je Amerika potonula.
Nasi kumovi su na vreme otisli, sada su na ostrvu
Brace Jerkovic (jedino sto ratuju sa Vozdovcem,
hoce samostalnost za svoje ostrvo sa 213 stanovnika).
Ali ni ratovi nisu ko sto su bili, nema vise krupnog
kamenja. Svakodnevno gledamo TV (imamo neki stari ram,
pa svaki dan neko drugi stane iza njega pa kao
pravi program). Kao sto vidis nije tako strasno,
pisi kako je na vasem malom ostrvu.

Ja sam O.K. sto se ne bi moglo reci i za stakla na
mojoj kuci. Puno te pozdravljam i nadam se da ste ti i
tvoji takodje dobro!

Humor iz vremena NATO kampanje. Autor: nepoznat

————————

F-117 “Stealth” shot down

During the NATO bombing of Serbia between March 24th and June 10th 1999, Serbian army managed to shoot down one F-117 “stealth” aircraft in the fields some 50 kilometres north-west from Belgrade. For a few days all media in Serbia was full of reports about this great “success”, many people were ridiculously happy about it, and some even visited the site to express their joy by dancing on aircraft’s remains.

As it always is, after some time no one was interested any more in this pile of scratch; as I heard, it seems that some nearby Roma took the remains of F-117’s tail and wings to renew their shabby housings. But they were not to enjoy its protection for very long, for Russian intelligence was just as much interested in it: materials used in this most advanced killing machinery were NATO top secret. Despite of the protests of F-117’s new proprietors every single peace of metal was consequently taken away, and ended – if you want to believe in it – in Russia.

Dancing on remains of F-117

Dancing on remains of F-117 Previous Next Close
Author: unknown
puttygen download

6 thoughts on “24th march 1999: 10 years after

  1. hm? imas li neki izvor za ovo? ja nisam cula da su im uzeli delove ‘nevidljivog’ aviona i odneli za rusiju… je l nesto nasa stampa pisala o tome – mislim da to ne bi propustili…

  2. Posle blic internet pretrage nassao sam sledechi tekst u Vremenu br. 613, od 3. Oktobra 2002:

    “Muzej vazduhoplovstva: RaskoÅ¡ i tuga –
    Eksponati koji su padali sa neba”

    Zoran Majdin

    “Od nevidljivog F-117-c muzej je dobio sve skupljene ostatke, ali taj avion, budući u krhotinama, nije izložen ceo. Ostatak je u depou jer, kako kaže kustos pedagog muzeja, nema smisla izlagati gomilu izgužvanog i izgorelog metala. Sitni delovi tog aviona prodaju se posetiocima po ceni od deset eura po komadu i na taj način muzej ostvaruje dodatni prihod. Od opreme koju je pilot u žurbi ostavio pronaÄ‘ena je i izložena plastificirana karta jednog užeg dela Srbije koja je na poleÄ‘ini imala odÅ¡tampane slike jestivih i otrovnih biljaka i gljiva. Treba napomenuti da mapa, pored nesumnjive upotrebne vrednosti za slučaj koji je pilota i zadesio, ima pogreÅ¡no ucrtane toponime, Požarevac na primer. Od oborenog lovca bombardera F-16 izložen je samo motor. Zanimljivo je da je baÅ¡ taj avion bio izložen na smotri aviona u Avianu i da je bio parkiran odmah pored naÅ¡eg “super galeba G-4″.”

    Ruska varijanta ipak bolje zvucci 🙂

Leave a Reply