Why
Q: Why Photobunt?
A: There is a (co)relation between Photobunt and Kulturbunt, the Projekt of Kiklop Nandor Ljubanovich, my brother in spirit.
Q: Why English?
A: Why not?
Q: Why Pezza Pan?
ZVONÄŒICA I DEÄŒACI: No u istome posleratnom periodu, Dizni je stvorio joÅ¡ jedan ženski lik, koji svojom zapletenom simbolizacijom kao da subvertira predvidljive posleratne stereotipe. To je ZvonÄica u Petru Panu, fantazija o produženome deÄaÅ¡tvu. ZvonÄica je neskriveno seksepilan Diznijev lik: u minimalnoj odeći koja podseća na prirodu (zelena boja, oblik suknje u listovima), odnosno žensku neukroćenost, ZvonÄica ne samo da simbolizuje potpunu seksualnu slobodu, jer ima par krila i leti, nego je i uÄitelj seksualnosti – svi “izgubljeni deÄaci”, ukljuÄujući i samoga Petra Pana, mogu da lete tek zahvaljujući njenome “Äarobnom prahu”. No ta potpuna ženskost je ograniÄena na minijaturu, dakle voajerski objekt. Njeno telo zapravo ne postoji, i njena uzaludna ljubomora na nove seksualne interese Petra Pana samo pojaÄava efekat “bestelesnosti”, odnosno muÅ¡ke cenzure. AntiÄki grÄki pesnik Simonid napisao je seriju opisa tipskih žena, i svaka potiÄe od neke životinje – jer žene nisu ljudi. Jedna od kobile, druga od majmunice, treća od kuje – svaka gora od one prethodne, odreÄ‘ena svojim telom. Jedina koja je “dobra”, koja se preporuÄuje za brak, jeste žena nastala od pÄele: skoro nevidljiva, dakle bestelesna, ona radi li radi, i primetna je samo po tihome zujanju – i medu, naravno. ZvonÄica kao da je nastala na osnovu Äitanja Simonida. ÄŒini mi se da je ipak reÄ o bar delimiÄnome razumevanju ženskoga položaja posle rata – radikalno smanjivanje ženske uloge, represija ženske seksualnosti, kontrola nad ženama, nepriznavanje ženskoga znanja i ženske kompetentnosti.
PriÄa o Petru Panu iz pera engleskog lorda Barija je uistinu sjajan primer viktorijanske simbolizacije odrastanja i seksualne inicijacije, i kao takva je imala velikog uticaja na modernu psihoanalizu – recimo na definisanje muÅ¡kog tipa Petra Pana, talentovanog i zabavnog, ali potpuno neodgovornog i nedoraslog muÅ¡karca. No Diznijeva promena male vile, Petrove pomagaÄice, u zaobljeno pin-up telo ZvonÄice, potpune žene koja se stalno iznova (i nesrećno) zaljubljuje u deÄake, sasvim je inovativna i moderna. U priÄi o Petru Panu u Diznijevoj verziji provuÄena je nova ameriÄka posleratna strast – psihoanaliza. I Petar Pan i ZvonÄica beže od zajedniÄkog svemoćnog tiranina – oca, oÄinskog autoriteta, prevladavajuće patrijarhalne ideologije. No, dok Petar pokuÅ¡ava da izbegne identifikaciju sa njim, Å¡to uspeva samo privremeno, ZvonÄica beži zauvek i nepovratno – od oÄinskog/patrijarhalnog nasilja. Ova riskantna verzija viktorijanske priÄe ponuÄ‘ena je u žanru popularne kulture, crtanome filmu, namenjenom pre svega deci. U tom sluÄaju, kao i u sluÄaju obespokojavajuće Zle kraljice, Dizni je deci ponudio mnogo viÅ¡e nego Å¡to se od njega oÄekivalo, a roditeljima slike koje su, iz sigurne pozicije voajerstva u deÄiji svet, garantovale nimalo naivne sumnje i zadovoljstva.
Svetlana Slapšak
Q: Why me?
A: Papa should answer this question… Once I asked him if he enjoyed it… “Of course!” he said.